Jedna banana za poneti.

Sećam se jednog kišnog dana kada sm dobio bananu i jako se oraspoložio,

Bio je utorak i ja sam se vraćao iz škole, dobio sam neku lošu ocenu, mada sam se pripremao za ispit, nisam ga položio. Tako da sam bio jako razočaran, Stigao sam kući kasno autobusom, kiša je padala, pa sam iznajmio taksi, kako ne bi pokisao.

Kada sam stigao kući, počeo sam da kukam roditeljima kako mi je ovaj ispit propao. Majka se nasmejala i dala mi jednu bananu. Ja sam se nasmejao i slatko je pojeo. I tako me je prošla nervoza, bio sam jako upalašen šta će otac da mi kaže, pošto je dosta strog, ali sve je dobro prošlo. Otišao sam na spavanje i pokušao da sve to zaboravim.

To su moje uspomene na tu bananu, na to voće koje mi je donelo neke trenutke radosti kada mi je bilo teško, ali tako to ide, u životu se ništa ne može lako, pa tako ni studiranje, tako da je to to...

Stalno se setim te scene kada mi je nešto teško i tako to prevazidjem jer posle svake teškoće, dođu i bolji dani, da li će meni doći, videćemo, ja mislim da oće, verujem u to i nadam se da će biti bolje...

Eto toliko za sada....

Comments

Popular Posts